Bosanski Musliman iz Zvornika. Uhapsili su ga pripadnici srpskih snaga početkom maja 1992. godine i odveli ga na poljoprivredno imanje „Ekonomija“. U „Ciglanu“ je prebačen 12.5.1992. godine. Tamo su ga više puta tukli pripadnici srpskih paravojnih formacija. Jednom prilikom je tučen drvenim štapom po rukama. Primoravali su ga da pljačka napuštene kuće u Zvorniku.
Premešten je u logor „Batković“ u julu 1992. godine. Odatle je oslobođen neutvrđenog datuma 1993. godine.
Jusuf Avdispahić
Izjava data Tužilaštvu MKTJ 20. i 22.10.1997. godine.
Bosanski Musliman iz Zvornika, mašinski tehničar. Uhapsili su ga pripadnici „Belih orlova“ oko 12.5.1992. godine i odveli ga u „Ekonomiju“, a nekoliko dana kasnije u „Ciglanu“.
„
***
Tri ili četiri dana po mom dolasku u Ciglanu, u sobu je došlo pet Belih orlova iz Loznice i naredili [zatočenicima] da pjevaju četničke pjesme. […]. Sve su nas tukli sat-dva.
Pet ili šest dana po dolasku u Ciglanu, iz sobe sam vidio ispred zgrade Zastavu crvene boje […] Iz nje je izašao Brko s crvenom trakom oko glave, nosio je debeli drveni štap, koji se koristi za kopanje blata. Brko je ušao, uzeo flašu s vodom i njom udario Kemala Korkutovića po glavi. Onda je meni rekao: „Letač, dođi ovamo“. Rekao mi je da ispružim ruke, udario me, onda mi je naredio da se okrenem prema zidu i počeo me tući štapom po leđima. Nakon toga je Admiru naredio da me udara štapom. Admir me je udarao drvenim štapom oko 20 minuta. Brko je tada pozvao Ibrahima Subašića i naredio mu da pruži obje ruke. Počeo ga je tući po ispruženim rukama. Nakon toga je istukao još nekoliko zatvorenika i otišao.
Nakon dva dana opet je došla grupa iz Loznice. Taj put su među njima bila i neka nova lica. Tjerali su nas da pjevamo četničke pjesme i tukli nas oko sat, nakon čega su otišli.
***
Jednom prilikom dok su nas oni čuvali došla je grupa domaćih Belih orlova iz Tršića, Čelopeka i Tabanaca; izveli su nas napolje i tjerali da rukom pravimo znak krsta. Srbi bi rekli: „Pomoz Bog“, a mi smo morali odgovoriti „Bog ti pomogo, junače“.
Odgovarajući, pogriješio sam i rekao: „Bog ti pomogao, Zekiću“. To sam rekao jer se jedna od Belih orlova prezivao Zekić i bio je iz Tršića.
Trojica iz te grupe su me odveli u električarsku radionicu […] gdje su me tukli i ispitivali otkud znam Zekićevo ime. […] Tukli su me oko 20 minuta u toj električarskoj radionici.
***
Tada su Žućo i još jedan vojnik uzeli komad kabla i počeli nas tući ispred zgrade u kojoj smo spavali.
***
“
Sa još 186 zatočenika prebačen je u logor „Batković“ 15.7.1992. godine. Uz pomoć UN, delegacije MKCK i delegacije francuske vlade, oslobođen je u januaru 1993. godine.
