Polaganjem vijenca i paljenjem svijeća te komemoracijom na spomen-području Bučje pokraj Pakraca, gdje je bio jedan od prvih četničkih logora u Domovinskom ratu, obilježena je 32. godišnjica sjećanja na dan najveće razmjene ratnih zarobljenika u Pakracu.
Procjenjuje se da je kroz zloglasni srpski logor prošlo više od 300 zarobljenika. Najmlađem su bile samo četiri godine.
Logor je rasformiran prije dolaska hrvatskih snaga, koje su Bučje napokon oslobodile 26. prosinca 1991. godine.
Život je izgubilo 26 zarobljenika, pronađeni su posmrtni ostaci samo dvojice, a za još 24 se traga, među njima i za dr. Ivanom Šreterom.
U Pakracu je premijerno prikazan dokumentarni film “Logor Bučje – magistrala smrti”.
– Bio sam 105 dana u logoru i poslije su nas prebacili u Gradišku. Kile su nam prepolovili, da ne kažem od lomova. Neću o tome pričati, teško mi je. Još mi je teže kad se sjetim onih koji su bili toliko ispaćeni, izudarani, izmučeni, sjeća se Josip Cah, bivši zatočenik logora Bučje.
-Ja sam bio 42 dana u logoru i kažem samo 42 dana u odnosu na dečke i prijatelje koji su u njemu proveli i po tri mjeseca. Imao sam sreću da je bila moja razmjena 1 za 1. Zarobljen sam bio 28. 8. ‘91., a razmijenjen 7. 10. ‘91. Ima ljudi kojima se gubi trag, oni su tu premlaćivani do smrti, i ima ljudi koji su nam na rukama umrli i ni dan danas se za njih ne zna gdje su im grobovi, rekao je Željko Makarun, bivši zatočenik logora Bučje.
Bučje
