Predstavnici Udruženja i Saveza obišli su nekadašnji logor Gabela, a danas lokaciju Oružanih snaga BiH, održali čas historije i položili cvijeće ispred objekta bivše samice u znak sjećanja na 11 žrtava ovog logora.

Po riječima predsjednika Udruženja logoraša Stolac Amera Đulića, raspuštanje tog logora počelo je 15. decembra 1993. godine, a završeno je sedam dana kasnije kada su i zadnji logoraši pušteni ili deportovani prema trećim zemljama.

– Koncentracioni logor Gabela postojao je u periodu od 30. juna 1993. do 22. decembra 1993. godine. Kroz taj logor je prošlo oko 2000 logoraša s područja općina Čapljina, Stolac, Neum i Mostar, pa čak i neki ljudi iz srednje Bosne. Logor je bio poznat po mnogim patnjama i mnogim iživljavanjima u to vrijeme bojovnika HVO-a, a veoma je poznat i po tome što iza sebe nosi jedan teret jer je 11 logoraša u tom logoru ubijeno ili odvedeno pa nestalo – kazao je u izjavi za Fenu predsjednik Udruženja logoraša Stolac Amer Đulić.

Kako je naglasio, za zločine počinjene u logoru Gabela odgovaralo je veoma malo ljudi.

– Osuđeno je ukupno šest ljudi, i to Boško Previšić kao upravnik logora, Nikola Andrun kao njegov zamjenik, dva djelatnika SIS-a Željko Rodin i Marinko Marić, te Luka Perić i Šveđanin Jackie Arkloev. Oni su dobili su zatvorske kazne u trajanju od jedne godine, koliko je dobio Luka Perić, do maksimalnih osam godina, koliko je dobio Nikola Andrun. To su neke minimalne kazne za ono što je učinjeno i kakvo je zlo počinjeno u tom logoru – ocijenio je Đulić.

Kazao je kako je trideset godina mnogo te da mnogi logoraši, koji su tada bili sredovječni ljudi, danas nisu među živima.

– Malo je nas ostalo živih koji se sjećamo, a i koji želimo da pričamo o tome. Ne želimo da se vraćamo u taj period i ne želimo da mrzimo nikoga, ali želimo da se prisjetimo svih onih ljudi koji su propatili u tom logoru, a naročito onih 11 koji su u njemu ubijeni – poručio je Đulić.