Ne može se tuga izbjeći, ali je ponos jači od tuge, poručio je Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića, mladića iz Trebinja, koji je prije 29 godina izgubio život odbranivši život prijatelja i sugrađanina Bošnjaka Alena Glavovića.
„Kad vidite suzu u mom oku, to je suza ponosa. Ponosa, jer znam da je Srđovo djelo probudilo u mnogom čovjeku osjećaj čovječnosti i poštovanja“, rekao je Aleksić u četvrtak, 27. januara tokom pomena na Srđanovom grobu na Gradskom groblju u Trebinju, na krajnjem jugu Bosne i Hercegovine (BiH).
Cvijeće su položili članovi porodice, prijatelji i predstavnici lokalne vlasti.
Srđan Aleksić je preminuo 27. januara 1993. godine od posljedica povreda koje su mu nanijela četvorica pripadnika bivše Vojske Republike Srpske.
Oni su šest dana ranije na gradskoj pijaci u Trebinju 21. januara 1993. godine Aleksića pretukli kundacima od pušaka jer je branio Alena Glavovića.
Aleksić je od zadobijenih povreda pao u komu i preminuo šest dana kasnije. Na njegovoj smrtovnici pisalo je da je stradao čineći ljudsku dužnost.
Jedan od četvorice napadača, koji su pretukli Srđana Aleksića, poginuo je nekoliko mjeseci kasnije na ratištu, dok su ostala trojica osuđeni na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.
Rade Aleksić je okupljenima u četvrtak pročitao i pismo koje je primio od doktora Husnije Bilića iz Londona.
“Plakao sam za mladim životom izgubljenim da bi drugi živjeli. Neka Vam mala utjeha bude što mnogi od nas Srđana žalimo kao najrođenijeg. Za mene je on najrođeniji, jer pripada ljudskom rodu. Budite hrabri, odgojili ste sina da obavlja ljudsku dužnost, a on je obavljajući je ostao na vječnoj straži”, navodi se između ostalog u pismu koje je pročitao je Aleksić.
Srđanov otac je naveo da ga podrške poput pristiglog pisma drže u životu.
“Svakodnevno susrećem ljude koji to priznaju. Nedavno sam na pijaci razgovarao sa dvije Dubrovčanke. Kada smo se pozdravljali ja sam im rekao da sam onaj Rade Aleksić, otac od Srđana. Jedna od njih je stavila ruku na srce i kroz suze kazala ja sam imala čast razgovarati sa Srđanovim ocem”.
Rade je naveo i da ga odavno vuče želja da uputi poziv i teniseru Novaku Đokoviću da dođe na Srđanov grob.
“Sreo sam se sa Novakom u svečanoj dvorani Skupštine Srbije gdje je on primao priznanje za svoje zasluge, a ja za Srđove, i volio bih da se susretnu dva čovjeka. Jedan koji je životom pokazao šta treba učiniti kao čovjek, i drugi koji cijelom svijetu pokazuje kako se čovjek treba ponašati. To mi srce kaže”, poručio je Aleksić.
Na obilježavanju je bio i Đorđe Miljanović iz Skupštine Grada Trebinja koji je istakao da je Srđan Aleksić bio nevina žrtva i čovjek koji je branio slabijeg u vremenu stradanja.
“Pandan na drugoj strani bio je Refik Višća iz Zavidovića. Na današnji dan 2017. godine, tadašnji gradonačelnik na ovom mjestu rekao je da Trebinje ima trajnu obavezu baštiniti i jedan dan posvestiti Srđanu”, rekao je Miljanović.
Srđan Aleksić ni nakon 29 godina od smrti nema ulicu niti spomen ploču u Trebinju, gradu kome je rođen i u kome je tragično završio svoj život.
Srđanu Aleksiću je 2007. u Sarajevu posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog odbora za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.
Ulice u Beogradu, Pančevu, Sarajevu, te prolaz u Novom Sadu nose ime Srđana Aleksića. Bulevar Srđana Aleksića od 2013. godine postoji i u Podgorici, a na Bulevaru je zasađeno i Srđanovo drvo.
U februaru 2012. godine tadašnji predsjednik Republike Srbije Boris Tadić, posthumno je odlikovao Srđana Aleksića zlatnom medaljom “Miloš Obilić” za pokazanu hrabrost i djelo posebnog junaštva.
Takođe, Ordenom časti Republike Srpske sa zlatnim zracima posthumno ga je, 9. januara 2013. godine, odlikovao tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
U čast Srđanu Aleksiću u BiH je ustanovljena i novinarska nagrada za profesionalno izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama.
Trebinje