Milka Kokot iz Istočnog Novog Sarajeva još uvijek traga za posmrtnim ostacima oca i brata, koji su ubijeni 1992. godine u porodičnoj kući.
“Moj otac je imao 53 godine, a brat 27. Oni su ubijeni na kućnom pragu i odneseni u nepoznatom pravcu. Kasnije smo saznali da su ih odnijeli u Hitnu pomoć na Dolac Maltu, odatle im se svaki trag gubi. Bili su evidentirani tamo po broju, ali bez ikakvih drugih oznaka. Tragam za njima već 30 godina. Svi mi samo težimo da nađemo te svoje i da ih dostojanstveno sahranimo, da imaju taj krst iznad glave”, kaže Kokot za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Dodaje da se apeli članova porodica nestalih godinama već slabo čuju, ali da još uvijek postoji nada da će naći svoje najmilije.
“Svi oni se vode nestalim, mada znamo da su oni ubijeni u ovom ratu, ali su proglašeni nestalim. Ako je neko bio ubijen na svom kućnom pragu samo zato što je Srbin, onda ne može biti nestali. Gdje su dalje odvezeni i bačeni i na koju stranu i u koju masovnu grobnicu, evo to istražujemo već 30 godina i nema nikakvog pomaka”, napominje Kokot.
Marko Grabovac iz Broda kaže da se u ovom mjestu traga za još 40 osoba koje su ubijene u napadima hrvatske vojske.
“Iza njih su ostale masovne grobnice i logori, gdje je prošlo preko 2.000 logoraša. Neki su imali sreće da su ostali živi. Ja još uvijek tražim majku, a brata sam našao u masovnoj grobnici u Derventi, a koji je bio pokopan u jednom bošnjačkom groblju. U toj grobnici je bilo 35 žrtava. On je bio civilna žrtva rata, tu se liječio, tu su ga zarobili i ubili”, kaže Grabovac.
Veljko Lazić, predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, kaže da su članovi porodica nezadovoljni radom Instituta za nestale osobe (INO) BiH.
“Naša organizacija je prije nekoliko godina donijela zaključak da idemo prema našim institucijama da vidimo na koji način da riješimo taj problem. Jedan pravac je da vidimo kako da se izvrši totalna rekonstrukcija Instituta, a druga je da se rasformira Institut, da se ponovo vrati na entitetsko traženje, odnosno komisije”, govori Lazić.
On napominje da je od kraja rata pa do početka rada Instituta 2008. godine pronađeno 3.741 tijelo srpskih žrtava, a da je u prošloj godini ekshumirano tijelo samo jedne osobe srpske nacionalnosti.
“Po ovome svemu, kad kažem da tragamo za 1.648 osoba, biće potrebno 1.648 godina ako budu tražili po jedno tijelo godišnje”, dodaje Lazić, uz napomenu da neće odustati od inicijativa da se radikalno promijeni rad Instituta za traženje nestalih osoba.
Đorđe Vujatović
Banjaluka