Hrvat iz Vukovara, zapovednik saobraćajne policije. Kao ranjenik je odveden iz vukovarske bolnice, prvo u kasarnu JNA, a zatim na poljoprivredno dobro Ovčara, gde je ubijen. Njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni do kraja 2020. godine.
Sandra Grejza
Svedočila je pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu u predmetu „Miroljub Vujović i drugi“, 5.7.2005. godine.
Hrvatica iz Vukovara, službenica. U novembra 1991. godine je bila na godišnjem odmoru sa sinom, dok je njen muž Milan Grejza, zapovednik saobraćajne policije, ostao u Vukovaru.
„
[…] On nije mogao dobiti godišnji odmor i pošto smo imali malo dijete, ja sam otišla, on je ostao raditi. Ali smo se do 14.11. čuli telefonom, onako, ne svaki dan, ali uglavnom je znao nazvati, pa da pita, kako smo, kako sam ja, kako je dijete, uglavnom bili smo u kontaktu sve vrijeme do, nakon pada, ne znam točno koji je to datum bio, kada su njegovi prijatelji iz policije došli, probojem, ustvari, su iz Vukovara izašli, onda sam sa njegovim zapovjednikom Stipom Poletom razgovarala koji je bio u Zagrebu, on je rekao da je moj suprug ostao u bolnici, da nije mogao hodati, da su oni htijeli da ide on s njima, međutim da nije mogao hodati, jer je bio ranjen. […] A kada mu se to malo, eventualno, ono da je prohodao, pokušali su spasiti hranu iz policije, a pošto je zgrada policije blizu vukovarske bolnice, on je sa grupom svojih prijatelja otišao izvaditi sve što je moguće bilo iz zgrade policije, jer je policija počela goriti, bila je granatirana i gorila je. Onda je tamo zadobio ponovo jednu ozljedu u ruku. I kao takav je ostao ranjen u bolnici i nije mogao jednostavno, probao je ići sa njegovim prijateljima koji su išli. Ostao je u bolnici, bio je ranjen i bilo je nemoguće, bar po pričanjima ljudi koji su bili u bolnici, zajedno sa njim, da on jednostavno nije se usudio, nije mogao hodati. Ne bi mogao dugo, dugo hodati. […] Moja saznanja, to su sve saznanja koja imam, da je iz bolnice odveden u autobusima, autobusima koji su došli odvesti ranjenike. Viđen je u vojarni, u autobusu. Nakon vojarne je bio na Ovčari u hangaru. To mi je posvedočioi moj prijatelj koji se spasio i koji je sada živ. Bogu hvala. Rekao je da ga je video da je bio u hangaru, da je bila jedna grupa koja je, on nije znao meni reći na koji način, da li je bila odvojena, u kojoj je bio i moj suprug. Nisam ga pitala, po kojoj osnovi, da li ima neke logike, zašto je bio odvojen sa tom nekom grupom drugom zarobljenika ti koji su odvedeni iz bolnice. On je rekao, ne znam, ali je bio odvojen. Nakon toga su njega odveli iz hangara i on više dalje ništa ne zna, ali zna da je moj suprug ostao u hangaru. A to je bilo negdje oko 11 sati. […]
Posle rata, Sandra Grejza se vratila u Vukovar.