Zatočenički centar „Vojno“

Zatočenički centar HVO-a „Vojno“ nalazio se 20 kilometara severno od Mostara, nedaleko od sela Bijelo Polje i linije fronta između HVO-a i Armije BiH. Služio je za zatočenje bosanskih Muslimana od juna 1993. do marta 1994. godine. Upravnik je bio Valentin Ćorić, dok je zapovednik bio Mario Mihalj, a njegov zamenik Dragan Šunjić, obojica iz 2. brigade HVO-a.

U „Vojno“ su zatvarani pripadnici Armije BiH ali i civili, žene i deca. Najveći broj zatočenika je u ovom periodu doveden iz „Heliodroma“ i bili su korišćeni za prisilni rad na liniji fronta, čak i tokom unakrsne vatre između HVO-a i Armije BiH.

Zatočenički centar se sastojao od zgrade komande, koje se nalazila u jednoj privatnoj kući i od dve susedne kuće gde su držane žene i deca. Muškarci su bili zatočeni u podrumu jedne od kuća i u garaži koje se nalazila u dvorištu zgrade komande.

Prostorije u kojima su držani zatočenici su bile pretrpane. Ventilacija je bila loša pa nisu imali dovoljno vazduha. Hrane i vode nije bilo dovoljno, pa se dešavalo da zatočenici ne jedu i po 48 sati. Spavali su na podu. Veliku i malu nuždu su morali da vrše u prostoriji u kojoj su spavali.

Stražari su zatočenike šutirali i tukli ih gumenim pendrecima i drvenim predmetima. Podvrgavali su ih elektro-šokovima i često ih prisiljavali da udaraju pesnicama jedni druge. Morali su da prisustvuju pogubljenjima drugih zatočenika. U slučaju vojnog uspeha Armije BiH, primoravani su da piju mokraću i jedu životinjski ili ljudski izmet. U zatočeničkom centru „Vojno“ ubijeno je najmanje 15 zatočenika među kojima su Aris Začinović, Željko Čakalović, Husnija Ćorojević, Enver Kajtazi,  Mustafa Kahvić i Avdo Jelin.

Zatočenici su u periodu od avgusta 1993. do marta 1994. godine odvođeni na prisilni rad na liniji fronta. Morali su da kopaju rovove, grade utvrđenja i pontonske mostove na Neretvi, bunkere i skloništa. Jednom prilikom, stražari su na zatočenike tokom obavljanja prisilnog rada otvorili vatru iz automatskog oružja. Tokom obavljanja radova na području oko „Vojnog“ ubijeni su Mensud Dedajić i Hamdija Tabaković.

Zatočenički centar „Vojno“ je rasformiran u martu 1994. godine, po potpisivanju Vašingtonskog mirovnog sporazuma između Republike Hrvatske, predstavnika bosanskih Hrvata i Republike Bosne i Hercegovine i tada su zatočenici pušteni na slobodu.