Hrvatska Dubica je selo u opštini Hrvatska Kostajnica u severoistočnom delu Hrvatske. Od sredine 1991. godine u Hrvatskoj Dubici kontrolu nad Stanicom javne bezbednosti (SJB) je imao Hrvatski MUP, dok su istom periodu formirane jedinice ZNG, što je uslovilo iseljavanje srpskog stanovništva.

Dana 12. ili 13.9.1991. godine TO SAO Krajine i jedinica specijalne policije SAO Krajine preuzele su kontrolu nad Hrvatskom Kostajnicom, a ubrzo i nad okolnim selima među kojima je i Hrvatska Dubica. Pripadnici jedinica ZNG i hrvatskog MUP-a su se povukli iz Hrvatske Dubice i okolnih sela, a hrvatsko stanovništvo je počelo da odlazi. Posle 13.9.1991. godine Hrvatskoj Dubici je ostalo samo oko 60 Hrvata, uglavnom starijih ljudi i žena.

Dana 15.9.1991. godine JNA, TO i policija Krajine su opkolili selo Predore osam kilometara od Hrvatske Dubice. Vojnici su pretresali kuće, a zatim su iz sela odveli šest ili sedam muškaraca, Hrvata. Zatočenici su prvo korišćeni kao živi štit na obali reke Save, a zatim držani u zatočeništvu u privatnoj kući u Dubičkim Brdima. Posle mesec dana, prebačeni su u zgradu stare škole u Hrvatskoj Dubici, gde su ih vojnici primoravali da pljačkaju hrvatske kuće i tukli ih različitim predmetima. Svedoka Josipa Josipovića su vojnici tukli drškom o sekire, pajserom i puškom. Ubijeni su Željko Abaz i Antun Knežević kojima su prerezani vratovi, a tela bačena u reku Unu, dok je Idriz Čaušević izveden iz zgrade stare škole posle čega mu se gubi svaki trag.

Mesec dana kasnije, 20.10.1991. godine, meštani Dubice i okolnih sela su pozvani na sastanak u Vatrogasni dom u Dubici. Neke od meštana su pripadnici Milicije SAO Krajine kamionima odvezli na to mesto. Umesto sastanka, većina okupljenih Hrvata je zatočena. Stražari su  prozivali zatočenike na svaka dva ili tri sata, kako bi proverili da li su svi tu. Nekoliko zatočenika, poput Ane Kesić, pušteno je na slobodu, dok je njih nekoliko pobeglo. Tomislav Kozarčanin se krio u šumi nedelju dana posle bekstva. Kada se vratio do porodične kuće, pripadnici Milicije SAO Krajine su ga uhvatili i zatvorili u napuštenu kuću, gde su ga sekli nožem po nogama i tukli.

Josip Josipović, Ana Kesić i Tomislav Šeragić su čuli da od sprskih vojnika da su zatočenike u Vatrogasnom domu 21.10.1991. godine odveli u mesto Krečane kod Baćina, gde su ih ubili. Tokom ekshumacija 1996. godine, u više grobnica nađeni su posmrtni ostaci 32 civila koji su bili zatočeni u Vatrogasnom domu.

 

Povezano