Srpkinja iz sela Stegnajić u opštini Benkovac. Dana 21.8.1995. godine bila je kod kuće, sa suprugom Miletom Stegajićem, kada su im dva hrvatska vojnika zapretila da će ih ubiti ako do sutra ne napuste kuću. Pošto Ljubica Stegnajić nije bila dobrog zdravlja nije mogla da sa mužem, koji je odmah tražio zaštitu od jedinice UNICIVPOL-a, napusti kuću. Telo Ljubice Stegnajić je pronađeno 22.8.1995. godine u bunaru kod njene porodične kuće. Dan kasnije je izvučeno iz bunara i utvrđeno je da nema vidljivih tragova prostrelnih rana. Njeni posmrtni ostaci su istog dana prebačeni na groblje u Zadar gde je sahranjena.
Jacques Morneau
Izjava data Tužilaštvu MKTJ 27.8.1996. godine
Kanađanin, potpukovnik kadanskih oružanih snaga i predavač na kanadskoj vojnoj akademiji u Torontu. Od 3.4.1995. pa do 6.9.1995. godine bio je zapovednik 1. kanadskog bataljona (Canbat 1). Od aprila 1995. godine u Sektoru jug je imao zadatak da osigura poštovanje sporazuma o prekidu vatre između Srba i Hrvata iz Krajine iz 1994. godine.
Dana 12.8.1995. godine Mile Stegnajić je došao u bazu kanadskog bataljona i tražio zažtitu od hrvatske vojske. Jacques Morneau je sa njim ujutru otišao do njegove kuće gde su njegovu suprugu Ljubicu Stegnajić našli mrtvu.
***
„[…]Nakon hrvatske ofanzive vidjeli smo sustavnu pljačku kuća i imanja od strane hrvatskih vojnika, vojne policije i civila. Uzimali su sve čega su se uspijeli dočepati. Između ostalog i stoku, pokućstvo, automobile. Traktore, kao što rekoh- sve. […] Po mojoj ocjeni opće situacije rekao bih da na mom području odgovornosti nije bilo masovnih ubojstava. Većina krajinskih Srba pobjegla je u Bosnu u noći s 4. na 5. kolovoza. […] oko 12. kolovoza 1995., jedan siroti stari krajinski Srbin, star između 60 i 70 godina, došao je noću u našu bazu. Zatražio je zaštitu pa smo ga pustili bazu. Rekao nam je da su tog dana Hrvati došli u njegovu kuću i rekli mu da ide, u Bosnu ili nekamo. […] Rekao je da je Hrvatima objasnio da je prestar i da želi ostatak života proživjeti u svome domu. U som su trenutku Hrvati zapucali u zrak da ga zastraše pa je on pobjegao a ženu ostavio u kući. […] Budući da je bila noć, rekli smo mu da ćemo sutra ujutro otići s njim u njegovu kuću. Idućeg jutra on je u našoj pratnji otišao svojoj kući. Pretražili smo teren oko njegove kuće i našli leš njegove žene u bunaru. […] U nekom sam trenutku čuo da je hrvatskim vojnicima dano uputstvo da ne uzimaju zarobljenike. […] Ja sam shvatio da to znači da treba da ih ubijaju umjesto da ih zarobe[…]”
***
Od 6.9.1995. godine više nije bio na poziciji zapovednika 1.kanadskog bataljona u Sektoru jug.
