Operacija „Oluja“

Stevo Večerina, Stevan Baljak i Mile Gnjatović

Stevo Večerina

Srbin iz sela Muškovci, opština Obrovac, regrut vojske RSK od 1993. godine, ali nije učestvovao u vojnim operacijama.

 

Stevan Baljak

Srbin iz sela Krupine, student Univerziteta u Banjoj Luci.

 

Mile Gnjatović

Srbin iz sela Bilišani.

Stevo Večerina je sa majkom Marijom i sestrama Mirom i Brankom, odmah po napadu na Muškovce, 5.8.1995. godine, krenuo prema Kninu za Srbiju. Dok se kolima kretao prema Kninu u grupi sa svojom porodicom, Stevanom Baljkom i Miletom Gnjatovićem ranjen je u nogu iz vatrenog oružja, a zatim zatvoren u podrum obližnje kuće. Dana 6.8.1995. godine vojnici su Stevu, Mileta i Stevana sa još dva mladića odveli iz podruma. Od tada im se gubi svaki trag.

Posmrtni ostaci Stevana Baljka i Mileta Gnjatovića su ekshumirani na kninskom groblju između 18.4. i 6.7.2001. godine, dok su posmrtni ostaci Steve Večerine ekshumirani sa istog lokaliteta i identifikovani u oktobru 2003. godine.

Posmrtni ostaci Stevana Baljka su identifikovani 16.4.2002. godine DNK metodom, a Mileta Gnjatovića 20.6.2002. godine klasičnom metodom.

 

Marija Večerina

Izjava data Tužilaštvu MKTJ 16.10.2003. godine.

Srpkinja iz sela Zaton u opštini Obrovac. Od 1969. godine živela je u selu Muškovci sa mužem Miloradom Večerinom sa kojim je imala troje dece: Miru, Branku i Stevu. Muž joj je preminuo 1994. godine, od srčanog udara.

Sa sinom, dve ćerke, jetrvom Savom i njenom ćerkom Draganom krenula je ka Kninu kroz selo Golubić, 5.8.1995. godine. Na putu su sreli Stevana Baljka i Mila Gnjatovića koji su im se pridužili. Pokušali su da nađu neko prevozno sredstvo kojim bi pre stigli do granice sa Srbijom. Kada su našli auto, krenuli su ka Kninu. Vozio je njen sin Stevo.

***

„[…] Moram reći da svetla na kolima nisu radila. Bilo je mračno. Odjedanput je pripucano na naša kola. Gume na kolima su probušene mecima. Kao posledica pucanja, moj sin je bio ranjen u levu nogu, moja ćerka Branka je bila ranjena u šaku, a Dragana Večerina je bila lakše ranjena u glavu. Mislim da je Baljak takođe bio ranjen, ali nisam sigurna. […] Kola su odjedanput bila okružena vojnicima Hrvatske Armije. […] Kad smo izašli iz kola, vojnici su nam naredili da legnemo na put licem na dole. […] oj sinje imao 150 nemačkih maraka u džepu. Zamolio je vojnike da uzmu novac ali da ne ubiju nikoga. Vojnici su vikali na nas, psovali nam Četničku majku. Provocirali su nas na različite načine. […] Posle smo svi bili odvedeni u podrum neke kuće. Podrum je bio otprilike veličine 4х4 metara. Nekih 12 do 13 ljudi је već bilo u podrumu. Možda је bilo čak i više ljudi unutra. Proveli smo noć tamo previjajući ranjene. Vojnici su čak obećali da ćе poslati doktora za mog sina, ali niko nije došao. 6. avgusta 1995., oko devet ujutru, par mladih hrvatskih vojnika је učao u podrum. Bili su obučeni u vojne uniforme i naoružani puškama. Ti vojnici su izabrali pet mladića iz podruma. Namerno su izabirali mladiće. Izdvojili su sva tri muškarca iz naše grupe. Мој sin је bio među njima. Druga dvojica su bili Stevan Baljak i Mile Gnjatović. […]

[…] Ja sam htela da idem sa njima, čak sam uspela da izađem iz kuće, ali mi je jedan od vojnika naredio da se vratim u podrum ili će me streljati. […] Pre nego što sam se vratila u podrum, videla sam da su neki hrvatski vojinici otpratili petoricu muškaraca, uperivši puške u njih. […] Pošto je moj sin imao povređenu nogu nije mogao sam hodati, pa su mu Stevo Baljak i još jedan čovek pomagali. […] Nekoliko minuta pošto sam se vratila u podrum, svi smo čuli rafal. Odmah posle toga hrvatski vojnici su doveli u podrum dve žene i jednog muškarca. Kako sam saznala od tih ljudi, vojnici su pucali na vozilo u kome su ti ljudi bili, ubivši jednog čoveka. […]”

***

Istog dana je sa ćerkama prebačena u Knin, u zgradu srednje škole, gde je bila sve do 9.8.1995. godine, a kasnije u Zadar, u sabirni centar koji se nalazio u staroj sportskoj hali. Tek 16.9.1995. godine je uspela da se sa ćerkama priduži konvoju izbeglica i ode u Srbiju.

Tokom boravka u Zadru, a i kasnije, pokušavala je da pronađe sina, ali je tek u aprilu 2003. godine saznala da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni na Kninskom groblju.

Povezano

Đurađ Čanak

Srbin iz sela Zrmaja u opštini Gračac. Vojnici HV-a su ga tokom akcije „čišćenja terena“ uhvatili i vezali za drvo, kako bi im priznao gde

»

Jovica Plavša

Srbin iz Golubića, pripadnik seoske straže u okviru VRK. Bio je u dvorištu kuće u kojoj je živeo sa roditeljima i kuvao kafu, kada su

»

Lazo Damjanić

Srbin iz Vrbnika. Sa suprugom Veselom Damjanić, sinom Rajkom i sestrom Anđelijom 6.8.1995. godine sedeo je u dvorištu porodične kuće. Dvojica vojnika HV došla su

»

Vlade Sovilj

Srbin iz sela Kijane u opštini Gračac. U vreme napada na selo imao je 65 godina i jedan je od meštana koji nisu napustili Kijane

»