Bosanski Muslimani iz Hadžića. Gačanović i Ramić su radili u Tehničkom remontnom zavodu (TRZ) u Hadžićima. Uhapšeni su u maju ili junu 1992. godine i neutvrđenog datuma dovedeni u zatvor „Kula“.
Vahid Gačanović i Ramiz Smajić su ubijeni prilikom prisilnog rada. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u pojedinačnoj grobnici „Vranješ“, na groblju blizu „Kule“. Oni su identifikovani i sahranjeni. Posmrtni ostaci Vahida Gačanovića su identifikovani i sahranjeni u mezarju Grahorišće u Hadžićima.
Izet Ramić je umro od teške bolesti u zatvoru „Kula“ 22. 9. 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz pojedinačne grobnice „Vranješ“, na groblju blizu „Kule“, identifikovani, i sahranjen je u mezarju Kopišanj.
Adem Balić
Izjava data vlastima BiH 7. 2. 1993. godine.
Bosanski Musliman iz Hadžića, novinar Radija BiH i sekretar mesne zajednice u opštini Hadžići. Od 10. ili 11. 5. 1992. godine držan je u kućnom pritvoru, a pet dana kasnije je odveden u Kulturno-sportski i rekreativni centar u Hadžićima, pa u logor „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici. Dana 23. 6. 1992. godine prebačen je u zatvor „Kula“.
***
„Nakon izvjesnog vremena provedenog u zatvoru Kula /čini mi se mjesec dana/ uključili su nas u radni vod. Radili smo od 07,00 do 17,00 sati na kopanju rovova po Vracama, ul. Ozrenska, Grbavici, Vojkovićima, Kuli, Krteljima i Kotorcu. Obavljali smo sve poslove koje su četnici zahtijevali […]
Radeći u radnom vodu bilo je i dosta maltretiranja od strane četnika, ranjavanja i pogibija zatvorenika na prvim linijama fronta. Tako smo prilikom kopanja rovova u Ozrenskoj morali izvlačiti teško ranjenog Rešidović Harku, kog sam ja previo i pružio mu prvu pomoć, jer četnici to nisu htjeli da urade. Radeći u Krteljima, pored kuća Novakovića, nas devet je ranjeno, a mene je detonacija od granate bacila preko Nenada Krvavca /Musliman/ preko pet metara i tada sam povrijedio leđa od udara i pada. Nikakve povrede i ranjavanja nisu bili opravdanje za četnike da se ne ide na rad […]
Prilikom rada na Kuli, od granata i snajpera poginuli su: Gačanović Vahid /Ozrenska/, Smajić Ramiz i Nizić Zido /ekonomija – Kula/, umro je Ramić Izet od teške bolesti, a preko 30 zatvorenika je teže ili lakše povrijeđeno.“
***
Razmenjen je 24. 11. 1992. godine i s porodicom je otišao u Tarčin.
