Zatočenički centri u opštini Ljubuški

Na teritoriji opštine Ljubuški Hrvatsko vijeće obrane (HVO) je u drugoj polovini 1992. i početkom 1993. godine organizovalo zatočeničke centre za muslimanske civile, pripadnike Armije BiH i Teritorijalne odbrane BiH. Zatočenici su dovođeni sa teritorije pod kontrolom HVO-a.

HVO opštine Ljubuški je osnovan 10.7.1992. godine i njegov predsednik je do oktobra 1993. godine bio Milan Šimić. Krajem 1992. i tokom 1993. godine HVO je vršio pritisak na muslimansko stanovništvo grada Ljubuškog i sela Gradska i Vitina da napuste ovo područje. Od 7.5.1993. godine počinje akcija razoružavanja i popisivanja Muslimana sa teritorije opštine Ljubuški, uključujući i one koji su bili ranije u sklopu HVO-a i učestvovali u sukobu sa Vojskom RS. Muslimani su masovno hapšeni između maja i avgusta 1993. godine. Odvođeni su u različite zatočeničke centre na teritoriji Herceg-Bosne među kojima su Zatvor u Ljubuškom i logor „Vitina-Otok“. Ove zatočeničke centre su obezbeđivale 4. brigada HVO-a „Stjepan Radić” kao i njoj pridodati vod Vojne policije i jedna domobranska satnija.

Među zatočenicima su bili civili, maloletna lica, žene i stariji od 65 godina. Prostorije su bile pretrpane, ventilacija loša i nije bilo kreveta i posteljine. Zatočenici su ispitivani. Stražari su neke zatočenike prebijali i pretili im smrću. Jedinice HVO-a su zatočenike vodile na prisilni rad i koristile kao živi štit na linijama fronta.

Oba zatočenička centra je bilo moguće napustiti ako bi treća zemlja izdala garanciju o primanju zatočenika i njihove porodice.