Izjava data Tužilaštvu MKTJ 5. 6. 2001. godine.
Bosanski Musliman iz Biljana, bravar. Dana 10. 7. 1992. godine probudili su ga zvuci vatrenog oružija.
***
„Bio sam na prvom spratu i kroz prozor sam vidio konvoj civila, koji su predvodili srpski vojnici. Ocjenjujem da je bilo nekih 50-60 civila, samo muškaraca, starih i mladih. Svi su držali ruke iza glave. […] Od civila muškaraca koje sam vidio u toj grupi, prepoznao sam sljedeće: Fadila Subašića, Mesuda Crnulića, Savka Omerdžića, invalida. To su bili ljudi iz sela Jabukovac Polje i Osmanovović Naplavak, u opštini Ključ. Sve te ljude su vodili putem iz Ključa prema Sanici.
Pored onih osam-devet vojnika koji su pratili tu grupu ljudi, vidio sam njih 4-5 koji su išli ispred tih koji su pratili muškarce. Oni su ulazili u kuće i iz njih izvodili muškarce, i vidio sam da ih tuku […] Uvukao sam se u živicu nekih 15 m od glavnog puta i ostao tamo do 10 sati naveče tog dana.
***
Oko 6:15 ujutru, dok sam bio u živici na nekih 20 m od kuće Vehbije Botonjića, i njegovog tasta Omera Omanovića, vidio sam srpskog vojnika Mileta Peševića, koga sam poznavao, kako ih obojicu odvodi […] Čuo sam Vehbiju Botonjića […] kako kaže Miletu: „Mile, mogu li samo da se vratim u kuću da uzmem svoje insulinske injekcije.“ Mile Pešević je bio medicinar i odgovorio je: „Dobro, uzmi ih, ali neće ti trebati, iskoristićemo ih za našu vojsku.“
***
Zatim je jedan vojnik, nekakvom toljagom ili batom, udario Omera Omanovića po ruci, koju je držao na vrh glave. […] Srpski vojnici su ih onda odveli u školu u Biljanima i nikada se nisu vratili. Njihova tijela su ekshumirana i identificirana u jami Lanište I.
***
Čuo sam Dušana Lazića i ostale kako od Habe Avdić, Rifetove žene, traže gorivo. Čuo sam i da jedan od vojnika traži ključeve traktora njenog muža. Zatim sam vidio da ju je ovaj vojnik udario u lice toljagom. Pala je na zemlju. Znam da su je tukli i nekoliko dana nakog toga […]
***
Oko 10:00 ujutru dok sam se još krio u živici, vidio sam grupe srpskih vojnika, neke obučene u stare uniforme JNA, a neke u maskirnim uniformama, kako odvode sedam-osam Muslimana do hambara Šemse Džaferovića […] Muslimane su zaustavili pored te strane hambara i onda sam čuo i vidio jednog vojnika koji je pucao u te ljude. Vidio sam da ljudi padaju na zemlju […] Tokom smaknuća, čuo sam jednog vojnika kako kaže: „Šta s ovim?“- Čuo sam drugog da kaže: „I njega.“ Bilo je još pucanja. Mislim da su govorili o bebi koju je nosila jedna od žrtava.”
