Džula Mumćehajić, Mehmed Mujagić i Ćamka Zajkić
Bosanski Muslimani iz Bosanskog Petrovca. Tokom leta 1992. godine srpske snage su napadale i palile muslimanske kuće. Džula Mumćehajić, Mehmed Mujagić i Ćamka Zajkić su živi spaljeni u svojim kućama. Njihovi posmrtni ostaci su identifikovani DNK analizom i sahranjeni.
Mehmed Hrkić, Enes Mujagić i Smail Dračić
Bosanaski Muslimani iz Bosanskog Petrovca. Srpske snage su ih ubile vatrenim oružjem u septembru 1992. godine. Njihovi posmrtni ostaci su identifikovani i sahranjeni.
Mujo Dragičić
Izjava data Tužilaštvu MKTJ 22.2.2003. godine.
Bosanski Musliman iz Bosanskog Petrovca, trgovac. Nakon hapšenja, nekoliko dana je bio zatočen u SJB Bosanski Petrovac. Svedoči o zastrašivanju bošnjačkog stanovništa, koje je svakodnevno vršeno nekoliko meseci.
„
***
Policajci su rekli: „Mi tebe oslobodili, a ti se vraito kući da pucaš okolo.“ Rekao sam im da je nisam pucao ***
Druge ili treže noći nakon toga, neki su ljudi opet došli sa mitraljezom, pucali u sve moje prozore i pozvali me da izađem. Ja nisam izašao i to se ponavljalo sve do 22. septembra. Također su pucali u kuće Ibrahima Salihagića i Mehmeda Mujagića. Prije toga su također zapalili stog stijena Ahme Dračića i pucali u njegovu kuću.
***
Negdje oko devet sati navečer moju kuću je pogodila „zolja“, protutenkosvka raketa koja se ispaljuje iz ručnog bacača. Ispalili su mnogo mitraljeskih rafala na vanjske zidove moje kuće.
Zvali su nas da izađemo. U podrumu sam imao bunar, pa sam ostavio svoju ženu, djecu i osamdesetgodiđnju majku unutar bunara. Ostao sam na gornjem spratu, pokušavajući prepoznati neke od ljudi. Zapalili su mi garažu koja je bila na dva metra od kuće. U garaži su mi bili auto i plastična burad puna šljiva. U svijetlu garaže u plamenu, preoznao sam Milana Budimira, Božinog sina i Milorada Sovilja.
***
Od moje kuće su otišli do kuće Mehmeda Mujagića. Isti scenarij se ponovio, psovanje i pozivi da izađe. Nakon detonacija, ugledao sam veliku vatru. Zapalili su kuću Mehmeda Mujagića i njegove dvije staje. Bio je to strašan prizor, gledati i slušati kako životinje gore.
Između moje i Mehmedove kuće ima oko 50 metara poljane. Vidio sam Milorana Vekića kako sjedi pored Mehmedove kuće i puši cigaretu. Zatim sam se vratio dole do bunara, sježam se da je moja majka držala jedno od djece. Jedno je imalo sedam, a drugo pet godina. Moja porodica i ja smo ostali u vodi do osam ujutru.
***
Prije no što smo otišli, pogledali smo u kuću Mehmeda Mujagića i nismo vidjeli nikog. Kasnije smo čuli od Mehmedovih rođaka da su Mehmed i njegova tašta, Ćamka Zajkić, živi izgorjeli u svojoj kući.
***
Jedne noći u spetembru, ne sjećam se tačnog datuma, Srbi su zaustavili tri mladića, Enesa Mujagića, sina Feridovog, Jasmina Mujagića, sina Idrizovog, i Smaila Dračića, sina Huseinovog. Bilo je oko 5:30 ujutru i začuli smo mitraljesku pucnjavu. U to vrijeme nismo znali šta se dogodilo, dok Husen nije otišao da vidi svoju kuću. Na cesti je našao Smaila i Enesa ubijene, sa smrskanim glavama. Jasmin je bio ranjen u vrat. Jasmin je došao k sebi, osvijestio se i rekao nam šta se dogodilo. Drugu dvojicu smo sahranili pored džamije.
Jasmin nije znao šta se tačno dogodilo, samo je znao da su njegova dva prijatelja ustrijeljena, ali nije znao ko ih je pogodio. Bio je ranjen i onesvijestio se.
***
Srbi su provalili u kuću, upalili svijetla, govoreći da će nas zaklati i naređujući nam da izađemo. Iza ulaznih vrata je bila vješalica za odeću na kojoj je visila odjeća i oni su je zapalili. Mi smo kašljali i gušili se od dima […] u jednom sam trenutku odlučio izaći, misleći da će možda ubiti mene i poštedjeti moju ženu i djecu. Moja žena mi nije dala da izađem. Dok sam govorio sa svojom ženom, čuo sam korake iza vrata, otovrio sam vrata i zgrabio tu osobu, to je bila moja majka. Ona je bila gluva i nije čula šta se događalo, Srbi su je čuli kako goda okolo i pripucali kroz vrata. […] nastavili su pucati do tri ujutru. Ujutru smo vidjeli da su untrašnji zidovi bili puni tragova metaka. Moja majka je bila oblivena krvlju. […] imala je desetak malih rana od krhotina.
***
Te iste noći spaljene su kuće Emina Lakića i Ibrahima Selimovića. U kući Emina Lakića njegova sestra Džula Mumćehajić je spaljena živa. Čovjek po imenu Mehmed Hrkić je također ubijen u zaseoku Jazbin. Srbin Mišo Pečaš ga je prislio da mu preda neke dragocjenosti i on je na putu kući ubijen na cesti.
***
“
Krajem godine, uz pomoć delegacije MKCK, razmenjeni su za Srbe iz okoline Bihaća.
