Logor „Kozila”

Od jeseni 1991. godine opština Bosanski Petrovac nalazila se u okviru takozvane Autonomne Regije Krajina (ARK), pod kontrolom srpskih vlasti.

Početkom juna 1992. godine srpske snage granatirale su i zauzele grad Bosanski Petrovac. Otprilike dve nedelje kasnije Krizni štab je doneo odluku da se uhapse sve osobe koje su „nelegalno posedovale oružje ili su registrovani muslimanski ekstremisti zbog čega predstavljaju potencijalnu opasnost“. Oni su potom zatvarani. Većina je prvo odvođena u SJB Bosanski Petrovac, gde su ispitivani o naoružanju, a zatim zatvarani u druge objekte. U opštini je bilo osam zatočeničkih objekata, uključujući i logor „Kozila“.

 

Logor „Kozila“

Logor „Kozila“ je otvoren početkom jula 1992. godine odlukom Kriznog štaba. Nalazio se na stovarištu balvana drvnog preduzeća „Kozila“ u selu Drinici, približno 20 km od Bosanskog Petrovca. Zatočenici su bili muškarci bosanski Muslimani, starosti od 25 do 65 godina, ali bilo je i otprilike pet maloletnih zatočenika. U logoru je bilo zatvoreno najmanje 80 zatočenika i svi su bili civili.

Odgovorni za taj logor bili su Miša Zorić zvani Cigo ili Milan Kresoje, obojica službenici policijske uprave u Bihaću. Zatočenike je čuvalo od 20 do 40 stražara, od kojih su neki bili iz Bosanskog Petrovca, a neki bivši čuvari iz zatvora u Bihaću. Među čuvarima su bili Radivoje Adamović, Dragić Barović, Željko Branković, Milan Knežević i Milenko Zorić.

Zatočenici su držani u dve barake, koje su nazivali „Baraka 1“ i „Baraka 2“. Svaka je bila otprilike 14 kvadratnih metara i ograđena žicom. Ispred baraka je bilo postavljeno mitraljesko gnezdo.

Barake nisu imale prozore niti mokri čvor. Često su bile pretrpane. U jednom trenutku 18 zatočenika je držano u jednoj baraci. Spavali su na dušecima na podu, imali su pokrivače. Dobijali su tri obroka na dan, ali je kvalitet hrane bio nizak, a ni količina nije bila dovoljna. Imali su pristup WC-u i tuševima. Donekle im je bila dostupna i lekarska pomoć.

 

„Baraka 1“

Zatočenike su redovno premlaćivali Cigo i stražari. Premlaćivali su ih prilikom ispitivanja o naoružanju, udaranjem šakama, nogama, puškama, pištoljima i pendrecima. Zijadu Ramiću je uperen pištolj u glavu prilikom ispitivanja, nakon čega su ga pretukli. Midhu Družiću je potom naređeno da poliže njegovu krv. Svedoka F.R. su stražari optužili da je silovao srpske žene i naredili mu da se skine do pojasa i previje preko stola, nakon čega su ga pretukli pendrecima. Zatočenici su nekad tučeni zajedno, a bili su primoravani i da udaraju jedni druge. Tokom tih premlaćivanja zatočenike su nazivali „balijama“, vređali ih na nacionalnoj osnovi i ponižavali. Neke zatočenike su posle prebijanja zatvarali u samice, gde su ostajali i po nekoliko dana. Džemil Fazlić nije bio zlostavljan, međutim, video je kako su muškarci izvođeni i kad bi se vratili – bili su posve modri i krvavi.

Većina zatočenika u logoru je provela otprilike mesec dana. Dana 6.8.1992. godine otprilike 16 zatočenika iz Kulen-Vakufa i Bosanskog Petrovca premešteno je u logor „Kamenica“, u opštini Titov Drvar. Ostali su bili oslobođeni 21.8.1992 godine, nakon čega je „Kozila“ zatvorena.

Skica logora „Kozila” Midhe Družića

Povezano

Zijad Ramić

Izjava data Tužilaštvu MKTJ 15.4.2000. godine i 17., 18. i 20.7.2000. godine. Bosanski Musliman iz Bosanskog Petrovca, privatnik, član Izvršnog veća Socijaldemokratske partije (SDP). Tri

»

Svedok F.R.

Svedočio je u predmetu Adamović Radivoje pred Vrhovnim sudom Republike Srpske. Bosanski Musliman iz Petrovca. Srpski policajci su ga uhapsili u maju 1992. godine kada

»

Džemil Fazlić

Izjava data Tužilaštvu MKTJ 7. i 16.4.2000. godine. Bosanski Musliman iz Bosanskog Petrovca. Od 1987. do 1991. referent u Odsjeku za TO u preduzeću „Šipad“,

»

Šaćir Husić

Šaćir Husić Bosanski Musliman iz  Bosanskog Petrovca. Dana 20.9.1992. godine, sedeo je u svojoj kući kada ga je vatrenim oružijem  u ruku ranio njegov komšija

»

Muhamed Kavaz

Muhamed Kavaz Svedočio je u predmetu Milan Dragišić pred Većem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 14.7.2015. godine. Bosanski Musliman iz naselja Gaj u

»