Srbin iz Gospića. Pobegao je iz sela sa suprugom, u grupi civila, 9.9.1993. godine, nakon napada HV.
Kada su vojnici počeli da pucaju na njih kod Kruškovače, njegova supruga je uspela da pobegne, a njega koji je bio teško bolestan i hodao je uz pomoć štapa, su zarobili i istog dana ubili hrvatski vojnici. Obdukcija njegovih posmrtnih ostataka izvršena je u Rijeci 27.9.1993. godine, a identifikaciju je izvršio je njegov sin Stevo Potkonjak u Korenici iste godine.
Stevo Potkonjak
Svedočio je pred Županijskim sudom u Zagrebu u predmetu „Ademi i Norac“, 27.3.2008. godine.
Srbin iz Gospića, alatničar. Tokom napada na Divoselo 9.9.1993. godine je pokušavao da sa još 36 ljudi pobegne na teritoriju pod kontrolom RSK:
„ […] I on i ja smo prije napada bili u Divoselu, Kad je počelo granatiranje ja sam se izvukao na jednu uzvisinu da vidim što se dešava, ali od magle nisam mogao vidjeti i poslije oca nisam više vidio. […] Meni je mama rekla da je bila zajedno s mojim ocem i da su krenuli prema Čitluku i dalje prema Počitelju, a kad su došli do Kruškovače da su naišli na vojsku koja je zapucala. Kada je vojska zapucala, neki su uspjeli pobjeći, a neki ne, moja majka je poslije izašla i to mi ispričala, a rekla je da nije vidjela kako je otac poginuo. […] Na prepoznavanju u Korenici ja sam prepoznao mog oca Janka Potkonjaka, koji je bio rođen 1931. godine. Sjećam se da su mu bilo odsječene genitalije, imao je rane od noža ispod ruke, falilo mu je pola lubanje i bio je bez mozga. Moj otac je bio bolestan čovjek, civil i znam da je bio spreman za dijalizu. […]”
Iz Hrvatske je otišao u SAD.
