Svedočio je u predmetu „Kličković Gojko i drugi“ pred Sudom BiH 4. 11. 2008. godine.
Bosanski Musliman iz Orašca. Nekoliko dana posle napada na njegovo selo u junu 1992. godine, krio se u šumi sa ostalim meštanima, pre nego što su uhapšeni i odvedeni u školu „Petar Kočić“ u Bosanskoj Krupi.
***
„Priveli su nas i tu su nam žicama ruke vezali. Došao je jedan čovjek i pitao nas za naoružanje, što smo mi odmah rekli da nemamo. Tu je počela tortura i batinanje. Tukli su svakog od nas dva ili tri sata pojedinačno, i uvijek tražili oružje.
***
Nakon što sam doveden u školu „Petar Kočić“, prvih mjesec dana sam svakodnevno premlaćivan. U toj školi su Mirsad Budimlić i Suad Sefić zbog zadobijenih povreda podlegli. Budimlića su jednom prilikom toliko premlatili da je imao ranu na glavi u koju je ruka mogla stati. Nije mu pružena pomoć i kasnije su iz te rane izlazili bijeli crvi.
***
Mene su priključivali na vojni telefon, koji je imao jaku snagu. Stavljali su mi neke krpe u usta i onda na palčeve stavljali žice. Sav sam se tresao i to je bilo mučenje.”
***
Dana 22. 8. 1992. godine prebačen je sa ostlaim zatočenicima u logor „Kamenica“ u Drvaru. Oslobođen je 2. 11. 1992. godine uz pomoć delegacije MKCK.
