Mile Topalović
Bosanski Hrvat iz okoline Sanskog Mosta. Ubijen je 5.12.1995. godine u blizini sela Sasine. Komšije su sutradan sahranile njegovo telo u Sasini. Marinko Topalović Svedočio
Dana 27.6.1992. godine ili približno tog datuma, u muslimanski zaselak Kenjari lokalni rezervisti srpske nacionalnosti u uniformama izdvojili su sve muškarce, uključujući i sinove Fikre Kenjar. Oni su odvedeni u obližnju kuću, pod izgovorom da ih vode na ispitivanje, a potom u kuću Duje Banovića, u zaselku Blaževići. Vojnici su u tu kuću ubacili eksploziv, a potom otvorili vatru na one koji su pokušali pobeći. Tela mrtvih su vraćena u kuću, koja je potom zapaljena. Jedan od preživelih, Svedok BT-16, imenovao je 18 osoba koje su tom prilikom ubijene.
Muharem, Asim, Mehmed i Midhet Kenjar i Tehvid Kalabić
Bosanski Muslimani iz Kenjara. Dana 27.6.1992. godine su iz svojih kuća odvedeni u naselje Kasapnice, gde su ubijeni vatrenim oružijem. Njihova tela su potom zapaljena. Posmrtni ostaci Asima, Mehmeda i Midheta Kenjara i Tehvida Kalabića, ekshumirani su iz masovne grobnice „Hrustovo IX“. Identifikovani su prepoznavanjem ličnih predmeta i predati porodicama.
Muharem Kenjar je uspeo da preživi i pobegne, međutim naknadno je uhapšen i odveden u Policijsku stanicu u Sanskom Mostu. Odatle je odveden u nepoznatom pravcu. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani, identifikovani na osnovu ličnih predmeta i predati porodici.
Fikra Kenjar
Izjava data 13.10.2016. godine sadržani u knjizi Muje Begića, Genocid u Sanskom .
Bosanska Muslimanka iz Kljevca. Sva četiri sina i jedan unuk su joj ubijeni 27.6.1992. godine.
„
***
Kada su srpski vojnici napali Hrustovo i Vrhpolje i pobili narod, nas u Kenjarima nisu dirali. Dolazili su, kontrolisali nas svakodnevno. […] Imala sam 4 sina. Mehmed i Asim su bili oženjeni. Asim je imao četvoro djece a Mehmed dvoje. Midhet-Midho i Muharem-Hare nisu bili oženjeni. Nakon napada na Hrustovo i Vrhpolje mi nikad nismo noćivali u istoj kući. Ja bi noću bila budna, pazila bi da neko ne dođe, da mogu probuditi djecu, snahe i unučad. Djeca su mi govorili: ′Hajde mama spavaj.′ Ja nisam mogla spavati jer sam se bojala za njih. [..] Tako smo živjeli do 26. juna 1992. godine. Ujutro, rano, ja sam bila budna, čujem vozila. Pogledam i vidim vojni kamioni u njima vojska i drže zastavu. Vratila sam se i probudila svoga Mehmeda-Mehu. Kažem ja njemu: ′Eno vojske gore.′ Moj Meho mi reče: ′Lezi majka, oni to hodaju.′ U istoj sobi su spavali Meho, Safet, Edo i Midho. […] Poslije nekog vremena dolazi vojska i opkoljava kuće. Hoće da premeću kuće. Sve su to poznati ljudi, naše komšije ja se ne bojim, znam ih. Nas su istjerali vani. Ulaze u kuće, razbacuju stvari, razbacuju dječiju robu. Rekli su da traže oružje, a znali su da smo mi predali lovačko oružje jer su moja djeca bili lovci. Kad su izišli iz kuće počeli su odvajati muškarce od nas žena i djece. […] Rekli su da će muške voditi na ispitivanje. Rekli su da se izdvoje mlađi od 18 i stariji od 60 godina. Moj unuk Tehvid nije imao 18 godina ali je bio visok razvijen. Bio je lijep kao lutka. Moj Meho je rekao Tehvidu: „Hajde majki, ti nemaš 18 godina!“ Srpski vojnici su rekli: „Ide i on sa nama.“ Moj Tehvid je bio u šorcu, samo ustao, sjećam se ko danas. Kad su počeli odvajati moju djecu, moj unuk Sajo govori: „nemojte ubiti moga tatu.“ Moj Asim je isto rekao: „Ako ćete me ubiti, ubijte mi i ženu i ovo četvoro djece.“ Kad su ih poveli prema školi ja sam se izgubila. Pala sam u nesvijest. Nisam mogla gledati kako mi vode djecu. Poslije određenog vremena došla sam sebi, ležim pred Asimovom kućom. Sve žena i djeca u hrpi. Ćutimo.
***
“
(AINOBiHPuB, Izjava data 13.10.2016. godine)
Kasnije je od drugih čula da su svi ubijeni u nečijoj kući, koja je potom zapaljena.
Bosanski Hrvat iz okoline Sanskog Mosta. Ubijen je 5.12.1995. godine u blizini sela Sasine. Komšije su sutradan sahranile njegovo telo u Sasini. Marinko Topalović Svedočio
Bosanski Hrvati iz Sasine. Grupa srpskih vojnika ih je ubila 5.12.1992. godine u njihovoj kući. Njihove posmrtne ostatke je istog dana sahranio rođak, na Starom
Kako su se bosanske snage približavale Sanskom Mostu u septembru 1995. godine, srpski civili i vojnici počeli su da beže u pravcu Banjaluke. Oko 15.9.1995.
Dragan Tadić, Ante Tutić, Josip Banović, Žarko i Petar Nikić Bosanski Hrvati iz Škrljevite. Pripadnici srpskih snaga su ih ubili 2.11.1992. godine, u njihovom selu.
Dana 5.12.1992. godine u mestu Tomašica, pripadnici VRS, Mile, Bojan, Ostoja i Miroslav Gvozden su, sa namerom da osvete svog poginulog brata, zajedno sa Zoranom
Dana 22.6.1992. godine uniformisani pripadnici srpskih snaga doveli su grupu od otprilike 20 bosanskih Muslimana do potoka kod Krive Ceste, blizu Partizanskog groblja kod Sanskog
This website was created and maintained with the financial support of the European Union. Its contents are the sole responsibility of the RECOM Reconciliation Network and do not necessarily reflect the views of the European Union.
© Glas Žrtava