Bosanski Hrvati iz Sasine. Grupa srpskih vojnika ih je ubila 5.12.1992. godine u njihovoj kući. Njihove posmrtne ostatke je istog dana sahranio rođak, na Starom groblju u Sasini.

Anica Borbej

Svedočila je u predmetu Gvozden Miroslav pred Višim sudom u Beogradu 14.6.2013. godine.

Bosanska Hrvatica iz Sasine, ćerka Mande i Mate Matoša. Napustila je svoje selo i otišla u Nemačku neutvrđenog datuma 1992. godine.

Od komšija je saznala da su joj roditelji ubijeni 5.12.1992. godine.

„

***

Koliko sam ja čula da je ovaj što mi je ubio mater da je izjavio da je došo radi toga da ih samo ubije radi toga što su Hrvati, što su katolici, tako sam čula […].

***

Pa puno je tad svijeta otišlo iz sela samo su ostali ti starci i četvrtkom mene otac i mati nazvali i rekli kako će i oni bježati u subotu i valjda se zadesilo loše vreme, šta li, oni nisu otišli i eto tako da su nastradali.

***

[…] od straha su i otišli, […] mene je mati nazvala i rekla kaže „Svi bježe, ići ćemo i mi ali žao mi ovo ostaviti, kako ću ovo ostaviti što si ti stekla i napravila“, reko majko kad meni nije žao, reko nemoj da i tebi bude i tako su dočekali subotu i subotom su i pobijeni.

***

[…] i to su naišli ti iz Usoraca i pobili su ih i onda su krenuli dalje ovamo u naše selo, onda su više moje kuće ubili (redigovano), to je bio šlogirani čovek, onda su ubili moga ćaću i mater i to je bilo zadnja kuća, više dolje nije nikoga ni bilo, to je sve bilo onda iselilo.

***

Čula sam da su svi zajedno pucali, da su pucali na tima mjestima đe su pobili te pa su onda došli do mojih roditelja.

***

Kako su sedeli na kauču mati je ubijena tako sam čula od svaka i pala na šporet, a ćaća je pola tjela kako je sjedio kod sobnih vrata, soba bila otvorena, pola mu je tjela bilo tamo, pola vamo.

***

Pa eto, činili su, ubijali su, radili su sve šta su mogli. Opljačkana kuća, sve odnešeno, sve srušeno, šta ima više.

***

[…] kad su oni došli da njih pokopaju kuća je već bila raznešena, u kući nije bilo ništa.

***

“

Nakon rata se vratila u roditeljsku kuću, gde su na zidu još uvek bili tragovi metaka.