Lukavica

Dana 27.5.1992. godine, 50 do 100 srpskih vojnika opkolilo je većinski muslimansko selo Lukavicu i naredilo da se ono evakuiše, kako bi pretresli kuće u potrazi za oružjem. Grupa vojnika se vratila u Lukavicu 1.8.1992. godine i provalila u nekoliko kuća. Četrnaest muškaraca starih između 22 i 60 godina je odvedeno. Sutradan su meštani pronašli njihova tela sa rupama od metaka i teškim ranama. Od tih ljudi, samo je jedan preživeo.


Hasan, Hilmo, Husein, Ibrahim, Ismet, Jasmin, Muhamed, Mujaga, Nazif, Nijaz, Sakib, Sejad, Sevdaga i Zijad Alibegović

Bosanski Muslimani iz Budima. Ubijeni su vatrenim oružijem, 1.8.1992. godine u blizini svog sela, na njivi „Perila“. Meštani su sahranili njihove posmrtne ostatke, koji su ekskumirani 1997. godine na zahtev Kantonalnog suda u Bihaću. Identifikovani su i ponovo sahranjeni na istom mestu, u haremu lukavičke džamije.

Svedokinja H.F.

Izjava data vlastima BiH 21.7.1997. godine

Bosanska Muslimanka iz Budima. Svedoči o ubistvima četrnaest muškaraca porodice Alibegović 1.8.1992. godine. Oni su okupljeni u dvorištu Sevdage Alibegović i odvedeni u pravcu njive „Perila“, otprilike 300 metara dalje.

***

[…] oko 13,00 sati čula se jaka pucnjava od vatrenog naoružanja od mjesta Perila niže naselja Budim a tamo smo vidjeli da su odvedeni naši ljudi te se čula vriska, jauci i dozivanje muslimanskih imena.

***

Iz straha da i oni ne budu ubijeni, ostali stanovnici sela su od lokalnih vlasti tražili dozvolu da sahrane ubijene muškarce.

***

Sa Asmirom je otišao Almir Halilagić, Avdo i Muris Topalović, i još neki ljudi kojih se ne mogu sjetiti […]. Čitavu tu noć, srpske žene iz susjednih sela, pljačkale su naše kuće, tako kad je ujutro oko 04,00 sata došao Asmir i rekao da su pronašli naših 14 ljudi koji su ubijeni te su ih dovezli do naše džamije u Lukavici koja je bila minirana kao i da mu trebaju čaršafi i sl. da bi mogli umotati tijela prije pokopa, ja sam u svojoj kući pronašla samo šlifer  koji  sam  mu  dala,  ostalo  je  bilo  opljačkano.

***

(Arhiv Instituta za nestale osobe BiH-Područni ured Bihać, Bosna i Hercegovina,  Federacija  Bosne  i  Hercegovine,  Unsko-sanski  kanton,  Kantonalno  ministarstvo  unutrašnjih  poslova  Bihać,  Stanica  javne  bezbjednosti  Sanski Most, broj: 14-17/02-860/97, 21. juli 1997, IZJAVA H.F.)

Povezano

Sanski Most 1995. godine

Kako su se bosanske snage približavale Sanskom Mostu u septembru 1995. godine, srpski civili i vojnici počeli su da beže u pravcu Banjaluke. Oko 15.9.1995.

»

Grgo Stojić

Dragan Tadić, Ante Tutić, Josip Banović, Žarko i Petar Nikić Bosanski Hrvati iz Škrljevite. Pripadnici srpskih snaga su ih ubili 2.11.1992. godine, u njihovom selu.

»

Sasina i Tomašica

Dana 5.12.1992. godine u mestu Tomašica, pripadnici VRS, Milo, Bojan, Ostoja i Miroslav Gvozden su, sa namerom da osvete svog poginulog brata, zajedno sa Zoranom

»

Kenjari

Dana 27.6.1992. godine ili približno tog datuma, u muslimanski zaselak Kenjari lokalni rezervisti srpske nacionalnosti u uniformama izdvojili su sve muškarce, uključujući i sinove Fikre

»

Kriva Cesta

Dana 22.6.1992. godine uniformisani pripadnici srpskih snaga doveli su grupu od otprilike 20 bosanskih Muslimana do potoka kod Krive Ceste, blizu Partizanskog groblja kod Sanskog

»

Sanski Most 1992. godine

U martu i aprilu 1992. godine, srpske snage, uključujući vojnike 6. Krajiške brigade JNA i srpsku policiju, postavile su kontrolne punktove po gradu Sanskom Mostu

»