Zatočenički centri u opštinama Mostar i Čapljina

Na teritoriji opština Mostar i Čapljina, od septembra 1991. godine do juna 1992. godine hrvatsko-muslimanske snage su učestovale u zajedničkim akcijama protiv srpskih oružanih snaga. Pošto su krajem 1992. godine srpske snage potisnute van grada, Hrvatsko Vijeće Obrane je postepeno preuzimalo kontrolu nad opštinom Mostar, što je dovelo do zaoštravanja napetosti između Hrvata i Muslimana, koje je dostiglo vrhunac 9.5.1993. godine.

Počevši od 9.5.1993. godine, snage HVO-a su uhapsile i zatočile stotine muškaraca, žena, dece i starijih osoba, Muslimana koji su živeli u zapadnom Mostaru. Pored hapšenja HVO je sprovodio sistemsko proterivanje i prisilno premeštanje više hiljada muslimanskih civila iz zapadnog Mostara. U hapšenjima je učestvovala Vojna policija HVO-a na čelu sa Valentinom Ćorićem, načelnikom Uprave Vojne policije HVO-a.

Uhapšeni su najčešće odvođeni u zgradu Mašinskog fakulteta koji je služio kao sabirni centar, a zatim u zatočenički centar „Heliodrom“. Zbog stalne pretrpanosti i odvođenja zatočenika na prisilni rad, zatočenici su sa „Heliodroma“ vođeni na druga mesta zatočenja poput zatočeničkog centra „Vojno“ u blizini sela Bijelo Polje.

Oba zatočenička centra na teritoriji opštine Mostar prestala su da funkcionišu u aprilu 1994. godine posle potpisivanja Vašingtonskog mirovnog sporazuma između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine.

Na teritoriji opštine Čapljine HVO je u aprilu 1993. godine započeo hapšenja pripadnika Armije BiH u saradnji sa MUP-om i Sigurnosno-informativnom službom HVO-a i tada su prvi zatočenici odvedeni u Zatvor u Dretelju. Tokom funkcionisanja od aprila do oktobra 1993. godine, Muslimani su dovođeni iz Stoca, Čapljine i Mostara ali i iz drugih zatočeničkih centara HVO-a. Kroz Zatvor u Dretelju je prošlo više od 2.500 zatočenika.

Na teritoriji iste opštine HVO je organizovao zatočenički centar i u Zatvoru u Gabeli. Prvi zatočenici su dovedeni u aprilu 1993. godine kada je HVO uhapsio i zatočio pripadnike Armije BiH, Muslimane iz HVO-a i civile. Jedan deo zatočenika dovođen je iz Zatvora u Dretelju, Zatvora u Ljubuškom i „Heliodroma“ i drugih zatočeničkih centara. Do kraja funkcionisanja u decembru 1993. godine kroz Zatvor u Gabeli je prošlo oko 1.000 zatočenika.

MKCK je popisao imena 53 zatočenika koji su ubijeni u jednom od ova četiri zatočenička centra ili kada su odvedeni na prisilni rad na teritoriji opštine Mostar.

Povezano

Bivolje Brdo

Dana 16. 7. 1993. godine snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) su napale selo Bivolje Brdo u opštini Čapljina i proterale muslimansko stanovništvo.

»

Svedokinja A

Bosanska Srpkinja,radila je u Domu zdravlja u Čapljini. Trojica uniformisanih vojnika među kojima je prepoznala svoje komšije Fikreta Boškailo i Almira Kudra su je 20.04.1992.

»

Svedok B

Bosanski Srbin iz Mostara. Uhapšen je 14.7.1992. godine i odveden u Vojnu ambulantu u Mostaru, odakle je prebačen u logor „Dretelj“. U „Dretelju“ su ga

»

Munira Petrović

Bosanska Muslimanka. Edib Buljubašić je priznao da su je po njegovom naređenju, zbog njenog braka sa Srbinom, pripadnici HOS-a  svakodnevno silovali i posebno zlostavljali u

»

Mile Bjelobaba

Bosanski Srbin iz Mostara. Uhapšen je početkom jula 1992. godine i odveden u Vojnu ambulantu u Mostaru, a potom prebačen u logor „Dretelj“. Marina Grubišić-Fejzić

»

Logor „Dretelj”(1992)

U vremenskom periodu od 2. do 13.8.1992. godine, pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), na čelu sa Edibom Buljubašićem, Ivanom Medićem i Marinom Grubišić-Fejzić, psihički su,

»