Seksualno nasilje

Seksualno nasilje u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, nad ženama i muškarcima, vršeno je na organizovan i sistematičan način, po naređenju ili uz odobrenje nadređenih. Dokazano je postojanje logora za silovanje, gde su žene držane u zatočeništvu,  silovane i seksualno zlostavljane. Žene i muškarci bili su javno silovani i seksualno zlostavljani naočigled vlastitih porodica, suseda ili drugih zatočenika i zatočenica, s namerom da se i žrtva i cela zajednica ponize, osramote i prestraše.

Izuzetno glasni protesti protiv silovanja i seksualnog nasilja u bivšoj Jugoslaviji bili su usko povezani s percepcijom da se seksualno nasilje strateški koristi kao oružje u ratu i da ima karakter masovnosti. Međunarodna zajednica je po prvi put jasnije videla kako se seksualno nasilje u sukobu može koristiti kao deo politike etničkog čišćenja ili genocida.

Žrtve seksualnog nasilja koje su istupile da daju svoje iskaze i svedoče pred MKTJ i drugim sudovima pokazale su veliku hrabrost i želju da doprinesu uspostavljanju veće odgovornosti za krivična dela seksualnog nasilja u ratu.

Glas žrtava