Mate i Josipa Brkić
Hrvati iz Škabrnje, penzioneri. Zbog posledica moždanog udara Mate je bio u invalidskim kolicima i tokom napada na Škabrnju nije mogao da napusti selo. Ostao
Dana 21.12.1990. godine, opštine iz regija Severne Dalmacije i Like u jugozapadnoj Hrvatskoj u kojima je Srpska demokratska stranka bila na vlasti od 30.5.1991. godine, proglasile su SAO Krajinu, definisanu kao „oblik teritorijalne autonomije u sastavu Republike Hrvatske“ u kojoj se primenjuje njen Ustav, državni zakoni kao i statut ove oblasti.
Hrvatska je u maju 1991. godine prestala da izdvaja sredstva iz državnog budžeta za srpske opštine.Policija SAO Krajine se uglavnom finansirala pomoću materijalnih i finansijskih sredstava iz MUP i SDB Srbije.
Već sledećeg dana Hrvatski Sabor je usvojio novi Ustav po kome je Hrvatska definisana kao: „nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika inih naroda i manjina, koji su njezini državljani: Srba […] kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti […]”. Srpsko stanovništvo na području Krajine smatralo je da mu je ovom odredbom uskraćeno pravo da bude konstitutivni narod u Hrvatskoj, što obuhvata i pravo na samoopredeljenje.
Dana 5.1.1991. godine Izvršno veće Krajine je osnovalo SUP Krajine i obavestilo MUP Hrvatske da tada prestaju njihove ingerencije na teritoriji ove oblasti. Dva meseca kasnije, u martu 1991. godine, počeli su oružani sukobi između specijalnih policijskih snaga MUP-a Hrvatske i policije SAO Krajine u Pakracu i na Plitvicama. JNA je intervenisala „kako bi razdvojila sukobljene strane“.
Početkom aprila 1991. godine, Milan Babić je kao predsednik Izvršnog veća SAO Krajine, naredio mobilizaciju TO i dobrovoljačkih jedinica. Izvršno veće SAO Krajine donelo je odluku o pripajanju Srbiji. Tom odlukom bilo je predviđeno da se u SAO Krajini primenjuju Ustav i zakoni Srbije, kao i ustavno-pravni sistem SFRJ.
Od avgusta 1990. i tokom leta 1991. godine, funkcioneri MUP-a Srbije, među kojima su bili i načelnik SDB Jovica Stanišić i službenik SDB, Franko Simatović zvani Frenki, održavali su sastanke sa rukovodstvom SAO Krajine, radi pružanja finansijske, logističke i vojne pomoći.
Od avgusta 1990. i tokom leta 1991. godine, funkcioneri MUP-a Srbije, među kojima su bili i načelnik SDB Jovica Stanišić i službenik SDB, Franko Simatović zvani Frenki, održavali su sastanke sa rukovodstvom SAO Krajine, radi pružanja finansijske, logističke i vojne pomoći.
U istom periodu je iz Srbije, preko Bosanskog Novog u BiH, slato naoružanje u SAO Krajinu. Krajem aprila 1991. godine, Dušan Smiljanić, načelnik bezbednosti u 10. korpusu JNA u Zagrebu dostavio je Srbima u Krajini veliku količinu pešadijskog i artiljerijskog naoružanja iz skladišta JNA.
Dana 19.12.1991. godine Skupština SAO Krajine je proglasila Republiku Srpsku Krajinu (RSK), na čelu sa Milanom Babićem kao predsednikom, i usvojila Ustav RSK. Oružane snage RSK činila je TO. Od februara iste godine u njen sastav ušle su i SAO Zapadna Slavonija i SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem.
Tokom proleća i leta 1991. godine, na više lokacija je došlo do okršaja između oružanih snaga Hrvatske i SAO Krajine. Srpske snage su tada izvršile napade na Glinu, selo Kijevo, selo Vrlika i Drniš. Posle tih napada, u pretežno hrvatskim delovima SAO Krajine, usledili su i srpski napadi na Hrvatsku Dubicu, Cerovljane, Baćin, Opštinu Plaški, Lipovaču, Poljanak i Vukoviće, Saborsko, kao i Škabrnju i Nadin. U ovim napadima ubijen je veliki broj hrvatskih civila, dok su mnoga sela razorena.
Za zločine počinjene na terioriji SAO Krajine, pred MKTJ osuđen je Milan Martić, predsednik, ministar odbrane i kasnije ministar unutrašnjih poslova u Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Krajina, i Republici Srpskoj Krajini (RSK), na 35 godina zatvora.
Pred istim sudom, posle priznavanja krivice za zločine počinjene u Baćinu, Bruškoj, Cerovljanima, Poljanku i Vukovićima, Škabrnji i Nadinu, Hrvatskoj Dubici, Lipovači, Saborskom i u zatočeničkim objektima u Kninu pored drugih dela, osuđen je Milan Babić, predsednik vlade Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajine, a zatim predsednik Republike Srpske Krajine (RSK) u severoistočnoj Hrvatskoj, na 13 godina zatvora.
Pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske potvrđena je presuda Županijskog suda u Rijeci za zločine u Baćinu, po kojoj su pripadnici TO-a i policije SAO Krajine, Milinko Janjetović, Momčilo Kovačević, Steva Radunović i Veljko Radunović osuđeni na 20 godina zatvora, dok su Stevan Dodoš, Branko Dmitrović i Slobodan Borojević osuđeni na 15 godina zatvora. Dragica Pekić i Marin Krivošić su oslobođeni svih optužbi.
Pred Županijskim sudom u Zadru za zločine počinjene u Škabrnji i Nadinu vođen je postupak protiv Gorana Opačića i još 25 pripadnika JNA, redovnog i mobiliziranog sastava, kao pripadnika formacija SAO Krajina i drugih formacija s područja Srbije. Goran Opačić, Boško Dražić, Zoran Janković, Đuro Kosović, Mirko Drača, Nada Pupovac, Zorana Banić, Vojin Lakić, Petar Radmanović, Milenko Bjelanović, Iso Bjelanović, Špiro Bjelanović, Renato Petrov, Desimir Ivaneža, Miroslav Mlinar i Marinko Pozder osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od po 20 godina. Jovan Badžoka je osuđen na 10 godina zatvora.
Raspravno vijeće Županijskog suda u Zadru razdvojilo je kazneni postupak u odnosu na osmoricu optuženika: Sinišu Medaka, Sašu Relića, Duška Rnjaka, Dušana Rnjaka, Mirka Rnjaka, Slobodana Rnjaka, Stanka Rnjaka, Nenada Vrcelja, jer je ocenjeno da u predmetu raspoloživi dokazi nisu dovoljni za zaključenje postupka i donošenje presude, dok su za ostale optuženike prikupljeni dokazi bili dovoljni za donošenje odluke.
U ponovljenom postupku pred Županijskim sudom u Zadru za zločine počinjene u Škabrnji osuđena je Zorana Banić na na šest godina zatvora.
Pred Županijskim sudom u Zadru, za zločine počinjene u Okružnom zatvoru RSK u bolnici u Kninu, osuđen je Nikola Mišina, pripadnik „Martićeve milicije SAO Krajine“, na sedam godina zatvora.
Pred Županijskim sudom u Šibeniku, za zločine počinjene u Okružnom zatvoru RSK u bolnici u Kninu, osuđen je Saša Počuča, pripadnik policije Republike Srpske Krajine na osam godina zatvora.
Pred Županijskim sudom u Sisku, za zločine počinjene u Hrvatskoj Dubici, osuđeni su pripadnici milicije SAO Krajine, Milinko Janjetović na 14 godina zatvora i Jovan Jerinić na 12 godina zatvora.
Pred Županijskim sudom u Karlovcu, za zločine počinjene u selu Saborsko, osuđeni su Nikola Medaković, zapovednik oružanih snaga opštine Plaški na 20; i Milan Ogrizo, Živko Grba, Nikola Momčilović, Ilija Vukelić, Nikola Vukelić, Bogdan Grba, Nikola Jovetić i Milan Čikara, pripadnici milicije SAO Krajine, na po osam godina zatvora.
Pred Županijskim sudom u Rijeci, za ubistvo Kate i Nikole Dumenčića u Saborsokom osuđen je Zdravko Pejić, pripadnik tzv. TO Plaški, na 15 godina zatvora.
Pred Županijskim sudom u Zadru za zločine počinjene u zatvoru u Kninskoj tvrđavi osuđen je pripadnik MUP-a RSK, Đuro Mirković, na pet godina zatvora.
Pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u Zagrebu,za zločine počinjene na teritoriji Krajine, među kojima je i zlostavljanje dva zatočenika u zatvoru u Kninskoj tvrđavi osuđen je Dragan Vasiljković, komandir paramilitarne jedinice „Knindže“ na 13 i po godina zatvora.
Hrvati iz Škabrnje, penzioneri. Zbog posledica moždanog udara Mate je bio u invalidskim kolicima i tokom napada na Škabrnju nije mogao da napusti selo. Ostao
Hrvati iz Škabrnje. Tokom napada JNA na selo 18.11.1991. godine, krili su se u kući Peše Pavičića. Sprski vojnici su im naredili da izađu iz
Hrvati iz Škabrnje. Tokom napada JNA na selo 18.11.1991. godine, krili su se u podrumu kuće Slavka Šegarića. Sprski vojnici su im naredili da izađu
Izjava data Pretresnom veću MKTJ u predmetu „Milošević“, 23. i 26.9.2000. godine. Hrvat iz Škabrnje. Tokom napada na Škabrnju bio je učenik šestog razreda osnovne
Hrvati iz Hrvatske Dubice. Od septembra do novembra 1991. godine bili su zatočeni u zgradi stare škole u Hrvatskoj Dubici. Ubijeni su u oktobru 1991.
This website was created and maintained with the financial support of the European Union. Its contents are the sole responsibility of the RECOM Reconciliation Network and do not necessarily reflect the views of the European Union.
© Glas Žrtava